nedjelja, 20.05.2007.

Nakon dugo vremena....

SAMA S VRAGOM

Sama, sjetdim u kutu
Krvave suze teku
Gledaš me
Sa sažaljenjem u očima

Sama, sjedim u kutu
Stare rane opet krvare
Gledaš me
S pitanjem u očima

Želiš li znati žašto
Večeras opet neću spavati?
Želiš li znati zašto
Je sva strast u meni odumrla?

Ne, neću ti dopustiti
Da gledaš dublje u moju dušu
I u ono što sam postala

Gledaš me
Sa čuđenjem u očima
Dok se očajnički odupirem
Tvojim dodirima

Zašto mi sve zvuči kao da se vrag smije?
Ostavio si me samu s njime...

Zar misliš da ću ti dopustiti
Da opet ušetaš u moj život
I probiješ se kroz sve moje obrane
Da ponovo kolaš mojim žilama
Moja sama bit krvari ovog puta

Ti si razlog zbog kojeg sam bogalj
Pusti me, bar ovaj put
Jer uskoro ja tebe neću moći pustiti

Pjevaš mi staru pjesmu
Probijaš sve moje obrane
I ponovo kolaš mojim žilama

Nikad neću zacijeliti
Ne mogu se nositi s ovim
Ne znaš što si mi učinio

Još jedna rupa u mojim unutarnjim obranama
Odlaziš kao što si i došao
Pjevajući staru pjesmu
Ostavljajući me samu

Molim se
Da si me ostavio jednom zauvijek
U polusnu
Zaglavljenu u ovom paklu

Sve mi zvuči kao da se vrag smije
Opet me ostavljaš samu s njime...



POD KRINKOM ANĐELA (ovu je davno napisala jedna osoba iz moje obitelji)

...pa ti i ne slutiš bolove,
nevinog dodira uzdahe
ti ne poznaš propale ljubavi
ni besmislenost osvete
i ispod tvog lica djetinjeg
tko može da sluti noževe
mačeve što probadaju
onu koja ti robuje...

utorak, 17.04.2007.

Novo i svježe... Nedavno napisano...

BALADA O ČELIČNOJ DJEVOJCI

Oduvjek je skrivala svoje srce
Čeličnog pogleda i stava
Kročila je svijetom
Nedodirnuta od boli
Ne mareći za tugu i patnje
Ne vezujući se za ljude

A onda je ugledala njega
S iglom u ruci
I zamagljenim pogledom
Kročio je svijetom
Smijući se patnji u lice
I pljujući boli pod noge
Ne vezujući se za ljude

Jednim dodirom rastalio je čelični stav
Kojim je čuvala svoje srce
S iglom u ruci
I zamagljenim podsmjehom
Odveo ju je na skriveno jezero
Uveo ju je u vlastite snove
Pokazao joj život
I ocrtao obrise svijeta o kojem sanja

A onda je nestao
S iglom u ruci
I zamagljenim podsmjehom
Ostavljajući je da krvari
Sama i po prvi puta
Shrvana od boli
Grčevito se držala za obrise svijeta koje joj je ostavio

Sanjala ga je godinama
Sa žiletom u ruci
I zgrušanom krvlju
Ali nije ga više vidjela
I čula je da sada s nekom drugom
Kroči svijetom
S iglom u ruci
I pljujući boli u lice

Tražila je svrhu svega ovoga
I umjesto toga našla rješenje
Otišla je do jezera
Na kojem joj je ocrtao obrise svijeta
I dopustila vodi da ju proguta
S trima riječima urezanima na zapešću
I slobodnu od svega ludila

Našli su je sutra na obali
Slobodnu od zemaljskih okova
Sa smješkom na usnama
Dok je njezin duh
Napuštajući ovaj svijet čitao
Riječi urezane na zapešću

"Voljela sam te"

nedjelja, 08.04.2007.

Još malo "poezije"

TEŠKO JE

Teško je kada ti sreća okrene leđa
I kada te male stvari više ne vesele
Jer kad sagledaš veliku sliku
Nisu ni najmanje bitne

Teško je kada ti ljubav okrene leđa
Kad te nema tko poljubiti i reći ti da te voli
Kad se probudiš usred noći
Sam

Teško je kada ti razum okrene leđa
I zora ti je jedini spas
Jer noću mrtvaci bdiju nad tobom
Cereći ti se u lice mokro od suza

Ali najteže je kada ti prijatelj okrene leđa
Kad te nema tko zagrliti, obrisati suze
I bol zajedno s njima
Pogledati te u oči i reći:
Tu sam



NIKAD NEĆEŠ ZNATI

Kad pogledaš kroz prizmu svog života
vidiš li u njoj i moje oči

Nikad nećeš znati za one proplakane noći
probdjevene s mrtvim dušama
koje me jedine razumiju

Nikad nećeš znati koliko sam krvarila
iznutra
I koliko sam puta u tijelo urezala
tvoje ime
Da, postoji razlog zbog kojeg nosim rukave
da ne dijelim svoju slabost i sramotu sa svijetom

Kad osluškuješ kroz prizmu svog života
čuješ li u njoj i moj glas

Oduvjek sam znala da sam ti samo kap vode
u oceanu

Nikad nećeš čuti moje krikove i vapaje
dok zazivam tvoje ime
Nikad nećeš znati da su krvave suze padale s neba
zbog tvog imena

Nikad nećeš shvatiti da je ova pjesma posvećena baš tebi
I nikad nećeš znati da sam to bila ja

Jer ja sam samo kap vode
u oceanu...

subota, 07.04.2007.

Rekli su mi

Tad čitao si Romea i Juliju
I pitao se: "Zar ljudi stvarno ovo razumiju?"
A ja sad tek shvaćam što je bol
I mrzim te, ono, ko fol

Znala sam da si me volio tada
kad si me gledao kao da sam s neba pala
Svoje srce sam ti dala
I ni slutila nisam što ćeš učiniti s njim

REF:
Rekli su mi da te prebolim
da tvoje meke usne zaboravim
Rekli su mi da te prebolim
Da ti crnu kosu ne pamtim

Otišao si, a nisi ni pozdravio
I ti si mene nekoć molio, zar si zaboravio
I sad me ljubav boli
Jer te još uvijek moja duša voli

REF:
Rekli su mi da te prebolim
Da tvoje meke usne zaboravim
Rekli su mi da te prebolim
Da ti smeđe oči ne pamtim

Ima li ova pjesma smisla?
Svake noći ja zazivam Krista
On me ignorira
I već danima nemam mira

REF:
A rekli su mi da te prebolim
Da tvoje meke usne zaboravim
I rekli su mi da te više ne molim
Da otplovim daleko i sve zaboravim

petak, 06.04.2007.

Evo meeee

Alo ljudi, evo i mene! Ovo je moj drugi blog (prvi je na ovoj adresi). Na ovome blogu ću, za razliku od onoga, zapisivat svoje uratke (pisme, priče...), dakle neću pisat ništa o događajima iz mog osobnog života (osim, naravno, kroz pisme). To bi bilo sve od mene za sad, posjetite me i na drugi blog.

Puffetachaaaaaaa od morbid girl (tj. TheDuck)